Savjeti

PRIPREMA ZA ŠKOLU

Što se tiče same pripreme djece za polazak u osnovnu školu, često se javljaju dvije zablude. Prva je da se djeca za školu pripremaju tek zadnju godinu pred sam polazak u školu, a druga da je za polazak u osnovnu školu najvažnije da dijete nauči čitati i pisati. Naime, intenzivnija priprema za školu zaista počinje zadnju godinu boravka u dječjem vrtiću ili „maloj školi“– predškoli, međutim djeca se na određeni način od rođenja pripremaju za školu. Razlog tome je što je za polazak djeteta u osnovnu školu puno važnije poticati njegov socio-emocionalni razvoj, točnije, razvijati pozitivnu sliku djeteta o sebi, samostalnost, disciplinu, upornost, spremnost na suradnju i sl., a što se uči i stječe duži niz godina.
Iako većina roditelja, kao što je već spomenuto, podrazumijeva kako bi priprema za školu trebala obuhvaćati učenje čitanja, pisanja, računanja i sl.,te često sami „forsiraju“ djecu na učenje istih, za djecu to nije neophodno.
Naime, navedene vještine djeci predstavljaju najmanji problem koji vrlo brzo svladaju polaskom u školu, a ako im i ide teže, u dobi od 6 ili 7 godina djeca počinju shvaćati da nedostatak prirodnih sposobnosti mogu nadoknaditi ulaganjem napora. Također, ukoliko dijete ima dobro razvijene predčitalačke (npr. glasovna analiza i sinteza na slova i na slogove, imenovanje riječi na zadani glas, prepoznavanje simbola slova i brojki i dr.) i grafomotoričke vještine (npr. pravilno držanje olovke, povlačenje jasne linije kao i povlačenje linije od točke A do točke B, pravilno precrtavanje geometrijskih likova i dr.) bez velikog napora će usvojiti i vještine pisanja i čitanja.
Kada je riječ o usvajanju vještina računanja, poželjno je da dijete nauči mehanički brojati barem do 20, dodavati i oduzimati za jedan broj do 10 te da razumije pojmove klasifikacije po boji, obliku i sl., kao i usporedbe po dužini te širini.
Sve navedeno, predškolci u dječjem vrtiću tijekom cijele školske godine vježbaju kroz radne listove, crtančice, slovarice, ali isto tako je važno, čak i važnije, zajedničko učenje djeteta kroz igru s roditeljima.
Što se tiče razvoja samopoštovanja, važno je imati na umu kako ono polako opada zadnju godinu polaska u vrtić te osobito polaskom u osnovnu školu. Razlog tome je sve češće procjenjivanje u školi kao i činjenica što se u školskoj dobi samopoštovanje počinje odnositi na više zasebnih osobina. Budući da na njega utječu postupci roditelja i odgojitelja, pozitivnu sliku o sebi i visoko samopoštovanje će imati ona djeca čiji roditelji/odgojitelji pokazuju realistična očekivanja (ni previsoka ni preniska), koji prihvaćaju dijete onakvo kakvo je te mu daju osjećaj da je vrijedno i sposobno. S druge strane, kritiziranje i omalovažavanje te pretjerano kontroliranje i naređivanje, dovest će do niskog samopoštovanja, a dijete niskog samopoštovanje će imati i nisko samopouzdanje, odnosno bojat će se i započeti neku aktivnost jer neće vjerovati u sebe.
Poželjno je igrati se s djetetom, naročito društvene igre koje potiču pažnju i pamćenje, usvajanje pravila i podnošenje neuspjeha (npr. Čovječe ne ljuti se, Memory igre, Pogodi tko, puzzle,…), čitati mu priče, pjesmice, brojalice, zagonetke, rješavati zadatke poput labirinta ili traženja razlika između slika, zajednički obavljati kućanske poslove,  razgovarati s djetetom i poticati njegovu znatiželju, podržati ga kada naiđe na problem, stvarati okruženje u kojem će imati mnogo pisanog i likovnog materijala (knjige, časopise, bojice, plastelin, kolaž i dr.).
Općenito, za razvoj djeteta, pa tako i za prilagodbu djeteta na školu, važno je stvarati motivirajuće okruženje u kojem se potiče stjecanje novih iskustava, aktivnost, radoznalost, igra i stvaranje. Na taj način će dijete steći osobine,
sposobnosti i vještine potrebne za uspjeh u školi.
Kada je riječ o poticanju pozitivnih stavova prema školi, naročito je važno izbjegavati rečenice poput: „Kada kreneš u školu, nećeš više imati toliko vremena za igru.» ili „Vidjet ćeš ti kako ćeš u školi morati slušati učitelja/icu“, što se često čuje u svakodnevnom životu. Takvim i sličnim rečenicama poslane su djeci poruke kako je škola neko strašno mjesto pa djeca vrlo lako mogu razviti negativne stavove ili čak strah od škole. Isto tako, dijete bi trebalo upozoriti kako će u školi češće nego do sada biti izloženo ocjenjivanju i/ili uspoređivanju s drugom djecom te objasniti kako
njegov uspjeh u školi neće utjecati na ljubav roditelja prema njemu. Ako se uzme u obzir veći dio svega navedenog, trebali biste imati sretnog prvašića.


Ispiši stranicu